BRANKO IŠTVANČIĆ
filmski i TV redatelj

Rođen je u Subotici. Diplomirao je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1999. godine (diplomska radnja Poetski dokumentarizam Zorana Tadića, mentor prof. dr. Ante Peterlić). Snimivši prve, 8 mm dokumentarne filmove, u dobi od 15 godina, učeći od prvog nastavnika filma Zoltána Siflisa, redatelja i pedagoga iz Subotice, sustavno se bavi dokumentarnim filmom i za taj svoj rad dobiva najznačajnije domaće i strane nagrade. Tijekom studija kratki igrani film Rastanak (1993) First Film Foundation iz Londona uvrštava u program New Direction, izbor šest najzapaženijih filmova mladih europskih redatelja. Nagrađivan dva puta nagradom Oktavijan za najbolji dokumentarni film, Velikom nagradom (Grand Prix) za najbolji film, Zlatnom uljanicom i nagradom za najbolju režiju na Danima hrvatskog filma, te nagradama za najbolji dokumentarni film i nagradom za najbolju režiju na festivalima u inozemstvu. Duboko ukorijenjen u tradiciju hrvatskog dokumentarca naročitu pažnju posvećuje humanom, ali i humornom tretiranju ljudi kojima se bavi. Tako njegov film Bunarman (2003), jednostavnu priču o kopaču bunara, uzdiže na nivo univerzalne metafore, ali bez pretencioznosti toliko tipične za mnoge domaće dokumentarce. Dokumentarni film Plašitelj kormorana (1998) kritika je uvrstila među najbolje dokumentarce devedesetih godina u Hrvatskoj. Debitantski dugometražni igrani film Duh u močvari postigao je veliku gledanost u hrvatskim kinima i obilježio povratak prvog snimljenog igranog filma za djecu nakon 20 godina u Hrvatskoj. Član je Društva hrvatskih filmskih redatelja.

Vanjska poveznica:

Wikipedia: Branko Ištvančić
Film.hr: Branko Ištvančić