ALBUM
Hrvatska, 2011., boja, DVCAM / Super 8 mm,
dokumentarni film, trajanje 52 min.
redatelj: Branko Ištvančić
scenaristi: Branko Ištvančić i Miroslav Kirin
direktorica fotografije: Bojana Burnać
montažer: Branko Ištvančić
skladatelj glazbe: Dalibor Grubačević
producent: Nenad Puhovski
produkcija: Factum

download hi - rs image jpg 158 KB
Film "Album" ima za polazišnu ideju pokušaj protagonista da ponovno uspostavi normalan poslijeratni život tragajući za izgubljenim obiteljskim fotografijama koje su nestale u ratu na prostorima bivše Jugoslavije. U ovom poetskom filmu-eseju, čiji neki dijelovi su rađeni i tehnikom Super 8 mm filmske vrpce, književnik Miroslav Kirin pokušava rekonstruirati obiteljski album s fotografijama uništenim u ratu, kada je njegova obitelj morala napustiti kuću u okupiranoj Petrinji. Nakon rata, njega očekuje neobična "kompenzacija": prilikom povratka, u kući on, umjesto svojih obiteljskih fotografija, nalazi nerazvijeni negativ film sa snimkama nepoznate srpske obitelji koja je živjela u njegovoj kući za vrijeme okupacije. I te fotografije, ironično i potresno, postaju dijelom obiteljskog albuma.
Zagrebdox 2011

download hi - res image jpg 125 KB
Film je sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra

Projekt Album sudjelovao na radionici i pitching forumu za dokumentarne filmove ZagrebDox PRO, od 26. - 28. veljače 2008.
U okviru 4. ZagrebDoxa, međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Zagrebu od 25. veljače do 2. ožujka 2008, organizirana je radionica koja se bavi završnom fazom u razvoju dokumentarno filmskih projekata. Cilj radionice je pomoći sudionicima da što uspješnije nauče kako pronaći međunarodne partnere za sufinanciranje njihovih filmova. Nakon dva dana intenzivnih priprema koje se sastoje u dotjerivanju projekta za prezentaciju pod vodstvom renomiranih predavača, režiseri i producenti predstavili su svoj projekt skupini kvalificiranih regionalnih i međunarodnih urednika dokumentarnih televizijskih programa, na tzv. pitching forumu. Popis odabranih projekata među kojima je i Album pogledajte u rubrici ZagrebDox Pro. Evo nekih komentara urednika:
Vanja Kranjac: Jako mi se sviđa koncept o tri obitelji, pogotovo u današnjem kontekstu međunacionalnih odnosa.
Isabel Arrate: Ono što mi se najviše sviđa je poetičnost ovog projekta, odnosno njegova metaforičnost. Zanima me struktura filma i način razvoja priče. Vi ste se s ovim projektom već prijavili na naš fond (Jan Vrijman), no ako postoje promjene u istom, možete se opet prijaviti s tim da trebate naglasiti u kojim aspektima je do tih promjena došlo.
Franz Grabner: Izuzetno mi se sviđa naglašena poetika ovog projekta.

download hi - re image jpg 97 KB
Ulomak iz knjige "Album" Miroslava Kirina (nagrada Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2001. godini)
Htio bih ispričati dvije priče: o nesreći i sreći. Moja povijest drukčije
čita tvoju priču, a ti moju. I uopće se ne razumijemo. U kolovozu 1995.
godine jedna obitelj ulazi u svoju kuću pošto je pune četiri godine iz
nje izbivala. Kuća se čini posve očuvanom, ulazeći u dvorište ne primjećuju
se bitniji znakovi uništavanja. Čak i ulazak u kuću ne otkriva prizore
očekivanog užasa. Pune četiri godine sanjalo se ruševine, prizivala se
slika neželjenog i istodobno potirala nadom.
Jedna činjenica postaje posve zorna: u toj se kući živjelo. Tu je namještaj,
kućanski aparati, kuhinjski pribor, igračke, odjeća, knjige, novac. Na
stolu u kuhinji ostavljene su neispijene šalice kave. Netko je sjekao
slaninu koja se sad doima užeglom. Odjeća je izbačena iz ormara. Novac,
zapravo metalni sitniš, prosut je po podu (nikome, čini se, nije bio potreban).
Među svim tim stvarima zatečenim u neredu kao posljedici iznenadnog odlaska,
bijega, a zatim i pretresa osloboditelja pronađeni su i dokumenti te obitelji
- jedan kožni novčanik s uobičajenim izborom fotografija najdražih. A
tu je bio i nerazvijeni film u boji...

Knjiga Album nastala je iz želje za katalogiziranjem izgubljenih obiteljskih fotografija i njihovim opisom kao svojevrsnom opiranju zaboravu. U zajedničkim obiteljskim naporima oko njihove rekonstrukcije utvrdio sam da je svatko zapamtio neki drugi detalj, a česti su bili i previdi naizgled očitih činjenica pa su se ta slijepa mjesta, nastala fatalnim djelovanjem nepouzdanog pamćenja, oblikovala kao šupljina, prazno mjesto, otvor interpretativne slobode i ulazak u priču, drugim riječima, u fikciju. Mislim da autobiografsko u pisanju prestaje upravo na granici spomenutih elemenata...
|